Bicikli su po svojoj definiciji vozilo na dva kotača koja se pokreću vlastitom snagom.
Najveća prednost bicikala je njihova malena masa, lako održavanje te lako rukovanje. Zbog toga su vrlo brzo ostvarili vrlo široku upotrebu u svakodnevnom i sportskom životu.
Preteču bicikla napravio je Sivrac 1790. godine na kojem je sjedio vozač, a pokretao ga je odupiranjem nogu o tlo. Pogon na pedale predstavljen je između 1840. i 1865. godine, a taj izum se pripisuje Mavmillanu, Fisheru, Lellementu, Coweperu. Dunlopu i Durkoppu od kojih je svaki svojim dodatkom doveo do izgleda bicikla kakvog danas poznajemo.
Suvremeni bicikli
Današnji
bicikli se sastoje od okvira, kotača te pogonskog i upravljačkog dijela. U sredini okvira se nalazi pogonski lančanik s pedalama i lancem koji je uz pomoć lančanika povezan sa stražnjim kotačem.
Suvremenim biciklom upravlja se uz usmjeravanje prednjeg kotača koji je povezan s okretnom vilicom bicikla.
Vrste bicikala
S obzirom na svoju konstrukciju i namjenu, danas razlikujemo pet kategorija suvremenih bicikala:
• standardni bicikl - ima teži okvir, kotače velikih promjera. gume širine od 3 do 5 centimetara, široko sjedalo i jednostavne kočnice. Težina ove vrste bicikala je oko 14 kilograma
• prijenosni bicikl - ima sklopivi okvir i manji promjer kotača
• dječji bicikl - sličan je standardnom biciklu, ali s manjim promjerom kotača, prilagođen djeci
• terenski (brdski bicikl) - prilagođen je vožnji po zahtjevnijim, brdskim terenima, manjeg promjera kotača i širokih guma, sa snažnijim kočnicama i amortizerima. Ne preporuča se za gradske vožnje
• natjecateljski bicikl - ima laganu konstrukciju i usko sjedalo, a ima i svoje podkategorije: standardni natjecateljski (mase od 8 do 11 kilograma), terenski natjecateljski (mase od 8 do 12 kilograma s amortizerima, gumama širokim od 4 do 8 centimetara, do 28 načina prijenosa), bicikl za trkališta (mase od 5 do 7 kilograma, s uskim gumama promjera od 18 do 20 milimetara, posjeduje izravni prijenos)
